Kao deci ne javlja nam se odmah pojava "alternative", ili je barem mi tako ne registrujemo. Odrastao sam u, onom kako ja vidim, nekom vidu postmodernističke pop-kulturne scene. Pojavile su se filmovi koji su imali pristup dekonstrukcije, serije koje su narušavale normu. Animirani filmovi, posebno Diznijevi, su zato ušli u renesansni period, barem što se tiče proizvodnje, a crtane serije su uznapredovale od Hana-Barberinih štancovanih crtaća i približili su se svojim bioskopskim parnjacima od ranije. Nije bio isti kvalitet, naravno, ali svakako na zavidnom nivou, pa i dan danas. Tada je za moju generaciju ista ta alternativa bila mogla da se okarakteriše "klasičnim" pristupom, jer je kvalitet bio neosporiv.
Ono, međutim, što će okarakterisati taj pojam, ili barem šta ja pamtim da mi je okarakterisalo, jeste vizuelni identitet serije, koju sam ja onda čuo da se zove, Batman From The Future (naziv sa britanskog Kartunnetvorka), tačnije, "Batman Beyond".
Nametali su mi se motivi filmova koji su nadahnjivali same tvorce te serije, vizuelna simbolika poput šake koja se otvara i lebdećeg oka, okrenutog ka nama, dok se iza njega stvara spirala kojom kao da pokušava nešto da nam tvorac nagovesti, kao i brzi kadrovi reči poput "apatije", "pohlepe", "korupcije", "moći" i "nade", sve koje su nam paralenom montažom predstavili i njihove vizuelne parnjake, bili oni nacrtani kolažno, ili kao trodimenzionalni modeli.
Smatrao sam da je za sve zaslužna najobičnija kreativna odluka, kako bi se vizuelni identitet razlikovao od druge Betmen serije koja se pre toga emitovala, a zapravo je bilo ono što je većina dece pomislila iz prve - ovo radi drugi čovek. Znam šta ćeš pitati, nepostojeći čitaoče. "Jeste možda odgovoran za estetiku, ali sigurno nije jedan čovek čitavu špicu sam uradio?"
Biću iskren - nisam bio tamo, tako da ne znam, ali jedino što imam jeste članak sa Animation Worlds Network sajta:
AF: And is it true that the title sequence for Batman Beyond was mostly a one-man project?
Darwyn Cooke: It was very funny, because if you think back, it wasn't that long ago, but in 1999, nobody had any idea of what you could do with software like Adobe AfterEffects and a Macintosh computer. Warners had very little idea of the power of that kind of technology, and I happened to have a system at home. So yeah, basically, the entire title sequence was cut in my spare bedroom, on my Mac, with a VCR. It was probably the most low-tech thing Warners has ever used, but it worked out really well.
AF: So your home computer was on par with, or maybe even better, than the whole Warner Bros. Studio at the time?
DC: It was certainly more current. It allowed a portability to production that they didn't have. When you're talking about high-end filmmaking, Warners had all the facilities that they needed, but a company that big rarely has the flexibility, or nimbleness, to deal with transient technology, especially if it's the cutting-edge stuff. So yeah, it was neat, because they couldn't have put it together, especially the things we did with it.
Počeo je da radio za časopise, da bi kasnije prešao u WB kako bi crtao storibordove za Batman TAS i Superman TAS, kako bi postao jedan od najzaslužnjih ljudi za estetiku i montažnu energiju Batman Beyonda, a kasnije i na druge načine ostavio trag na strip i animaciju, ali o tome drugi put.
Vratićemo se, uzgred, i na ovo još jednom.
- Filip
